Paket kulture - Projekti

Kruno Jošt: Dnevnik kao metoda umjetničkog bilježenja u vrijeme Postnormalnog

Ovo je uvod u dnevnik bilježenja „Post-normalne umjetnosti” - projekta koji preuzimam kao svoju odgovornost po prijavi na natječaj likovne udruge „Lika” čiji dio glasi:

"Pandemija kao nova sveobuhvatna društvena realnost uzrokovala je duboke društvene promjene koje su zahvatile sve razine društva, naročito u kulturnom sektoru. Paradigma izolacije i samoizolacije kao modela življenja preselila je fizički javni prostor u virtualni prostor kakvog takvog djelovanja u kulturnim djelatnostima kao jedan od oblika preživljavanja. Dok su izložbeni projekti do sada uobičajeno prezentirali recentnu produkciju umjetnika, umjetnička rezidencija je davala umjetnicima mogućnost ne samo prezentacije nego i povezivanja, etabliranja u lokalnoj zajednici gdje bi se rezidencija provodila. Takvim projektima davalo bi se umjetnicima prilika da potaknuti lokalnom sredinom istražuju i produciraju radove kao gostujući umjetnici."

Kako bi sam sebi objasnio u čemu leži moja odgovornost prihvaćam se dekonstrukcije teksta poziva.

Na početku dekonstrukcije napominjem da sam od samog starta pandemije bio nedvojbeni dadaist – svaki detalj i svaka prilika iskorištena je da bi se propitala društvena promjena. Tako se i izolacija i samoizolacija proživljavala samo prilikom ulaska u civilizaciju – gradske i metropolske konstrukte, dok se na mjestu boravka, farmi i kući nije osjećala.

Izolaciju i samoizolaciju mogao sam samo doživjeti u usporedbi s drugim, koje nalazim u civilizaciji. Prazna DM trgovina u obližnjem gradu, police bez toaletnog papira, novi val mladih koji nose pomodne maske s licima tigrova, mačaka ili klauna te i dalje probiru parfeme po policama.

Parkiralište ispred tzv. „šoping” centara prazna, vjetar otpuhuje posljednje tragove konzumerizma – papiriće i plastične ostatke pakiranja. Pogledi prestrašenih ljudi, ili ljudi koji prijeko gledaju one koji ne nose maske.

U ruralnoj sredini u kojoj živim, izolacija je plus, dobitak. Zato se i seliš ovdje iz urbanih centara. Kako se kaže: „Susjed ne može doći u posjetu u kućnim papučama”, što bi reklo da je razdaljina između kuća veća nego što je to u klasičnom selu. Iako se i u ruralnoj sredini koriste civilizacijska dostignuća kao što su to danas digitalni televizijski prijemnici, duh još nije podlegao strahu. Susjed nosi metar u džepu i vadi ga svaki put sa smiješkom te mjeri dva metra razdaljine između sebi i susjeda kojima dolazi u posjet. Nisu svi toliko razigrani – drugi susjed dolazi da mi izore polje i kad dolazim do njegova traktora da ga pozdravim, on otvara samo procjep od 5 centimetara i kaže da neće izlaziti jer, da eto, takva je sad situacija, bolest vlada...

Česta pitanja onih koji dolaze u posjetu iz civilizacije je: kako možemo živjeti tako izolirano? Zar nam ne nedostaje ljudi, društvena i kulturan događanja? Zar nam ne nedostaje kava s društvom, kino, opera, izložbe? No usporedbom koja zatim slijedi uvijek pokazuje kako su i oni sami zadnji put u kinu bili kad je igrao Titanik, a operu gledaju kroz istoimenu tv emisiju, dok ostale kulturne događaje prate online.

Kave sa društvom događaju se u pauzi između traženja parkirnog mjesta i odvođenja djeteta u vrtić, dok uhom pritišću mobitel uz rame kako bi nazvali kolegicu da ih zamjeni jer kasne na posao. Odlazak u prirodu im je jednom u tri mjeseca kad se probude iz mašinskog sna te odlaze na obronke Sljemena kako bi po dobro utabanom putu došli do prvog kafića i popili gemišt i „Irish nes”, dok djeci daju svoje mobitele da ih „puste na miru”.

Svoje kulturno djelovanje sam i prije pandemije odselio iz virtualnog. Sve sam manje u digitalnom, svaki dan, bez obzira na vremenske prilike provedem u prirodi i održavam odnose sa biljnim i životinjskim svijetom, kukcima, bakterijama, vjetrom, vodom, zrakom, zemljom. Ovaj me projekt nakon dugo vremena natjerao da promišljam o publici i načinu kako im se obratiti. Do sada su to većinom bile biljke koje su jako zahvalna publika. Sada moram ostaviti traga u virtualnom svijetu putem ovog dnevnika.

No iako je istina da 99% umjetnika živi i djeluje u gradovima, civilizacijskim centrima moći - 1% djeluje u ruralnim mjestima. Kako se njih tiče ovaj kontekst? Kako oni proživljavaju samoizolaciju i izolaciju, jer vjerojatno nisu zatvoreni u stanu, ne izlažu u galerijama koje se nalaze u gradovima, ne izvode koncerte u koncertnim prostorima koji se nalaze u gradovima, ne drže performanse u gradskim mjestima predviđenima za to.

I kako provesti umjetničku rezidenciju kad je premisa da: „...umjetnička rezidencija je davala umjetnicima mogućnost ne samo prezentacije nego i povezivanja, etabliranja u lokalnoj zajednici gdje bi se rezidencija provodila...”. Provodim rezidenciju gdje živim, dakle povezujem se s lokalnom zajednicom koja je ipak većinom vjetar, kiša, sunce, bilje, životinje, zemlja, kamenje. Kako se povezati s njima?

Kako je ovo prema i samom pozivu „ eksperimentalni online rezidencijalni program” smatram da bi eksperiment trebao biti i sastavni dio estetike ovog projekta.

Tako sam i našao ideju voditeljicu za ovaj projekt:

"Sve što je bilo 'normalno' sada je isparilo; ušli smo u postnormalna vremena, između razdoblja u kojem stare ortodoksnosti umiru, nove se još nisu pojavile, i ništa zapravo nema smisla... Morat ćemo se zamisliti izvan postnormalnih vremena – s etičkim kompasom i širokim spektrom mašte iz bogate raznolikosti ljudskih kultura.«

– Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.


 

Tako se i rodila ideja da svoj dnevnik vodim kroz koncept Post-normalne umjetnosti.


Kruno Jošt: Dnevnik kao metoda umjetničkog bilježenja u vrijeme Postnormalnog

Kruno Jošt: Dnevnik kao metoda umjetničkog bilježenja u vrijeme Postnormalnog

Ovo je uvod u dnevnik bilježenja „Post-normalne umjetnosti” - projekta koji preuzimam kao svoju odgovornost po...

Saznajte više
Kruno Jošt

Kruno Jošt

Kruno Jošt, životopis.  Mag. l. umjetnosti Kruno Jošt rođen je u Zagrebu 1973. godine. Nakon studija na ALU...

Saznajte više
Projekt - Paket kulture

Projekt - Paket kulture

Ovim izložbenim projektom Likovna udruga Lika čini još jedan od pomaka u svom djelovanju čiji je rad u mnogočemu...

Saznajte više
Rezultati natječaja Online umjetnička rezidencija

Rezultati natječaja Online umjetnička rezidencija

Rezultati natječaja Online umjetnička rezidencija „Dnevnik kao metoda umjetničkog bilježenja“   Likovna...

Saznajte više
Natječaj Online umjetnička rezidencija

Natječaj Online umjetnička rezidencija

Likovna Udruga “Lika” objavljuje poziv za iskaz interesa i sudjelovanje u online umjetničkoj rezidenciji...

Saznajte više
Online izložba i edukacijski materijal “Ovo (ni)je bicikl”

Online izložba i edukacijski materijal “Ovo (ni)je bicikl”

Umjetnički, pa i svaki drugi kreativni rad većim dijelom ovisi o „unutarnjem pogledu“ – intuiciji. Iz aporije...

Saznajte više
Izložba stripa “Striptih”

Izložba stripa “Striptih”

U organizaciji Likovne udruge Lika u četvrtak 17. rujna u parku Pučkog otvorenog učilišta, odnosno ispred galerije...

Saznajte više
Geometrija prirode, izložba autorice Ivane Ožetski

Geometrija prirode, izložba autorice Ivane Ožetski

GEOMETRIJA PRIRODE naziv je izložbe umjetnice Ivane Ožetski, koja se publici Gospića predstavila na dan...

Saznajte više
Anton Orzes “Nedovršena ljubav”

Anton Orzes “Nedovršena ljubav”

Galerija LU 27.11.2019. „Nedovršena ljubav“ naziv je izložbe otvorene večeras u prosdtorijama Likovne udruge...

Saznajte više
ALU trans

ALU trans

04.10.2019. U Galeriji LU u Gospiću otvorena je treća po redu izložba iz projekta Paket kulture koji je financiran...

Saznajte više
Marijan Richter “Slikanje fotografijom”

Marijan Richter “Slikanje fotografijom”

09.05.2019. GOSPIĆ- Galerija Likovne udruge Lika u Gospiću mjesto je održavanja još jedne zanimljive izložbe. U...

Saznajte više
Zoran Homen “Stvarnije od stvarnog”

Zoran Homen “Stvarnije od stvarnog”

GOSPIĆ, 05.04.2019. U  prostorijama LU Lika otvorena je izložba slika Zorana Homena iz njegovog opusa...

Saznajte više